Vidovitost je dar Boga. Sposobnost nadprirodnog opažanja i zavirivanja u prošlost ili budućnost. Ova nadprirodna sposobnost, omogućuje viđenje osoba i događaje koji su prostorno i vremenski udaljeni. Nauka nije uspela naučno da verifikuje ovakve sposobnosti, pa vidovitost i dalje ostaju u sferi praznoverja. Vidoviti ljudi imaju snažno razvijenu intuiciju, a vizije koje se javljaju, javljaju se u obliku filma, simbola i slika, slušne ili vidne vizije, ili naprosto osećaj da se nešto dogodilo-događa-dogodiće se.

Izraz telepatija (vidovitost) utvrdio je britanski psiholog F.W.H. Myers 1882. godine u sklopu istraživanja prenosa misli koje je provodio zajedno s Edmundom Gurneyjem, Henryjem Sidgwickom i Williamom F. Barrettom. Termin se odnosio na istraživački proces otkrivanja prenosa misli na način nezavisan od konvencionalnih komunikacijskih kanala.

Reč "vidovnjak" označava onog koji unapred vidi ono što će se dogoditi, ono što se događa ili ono što se dogodilo, vizualno ili slušno. Na ovo moram da dodam da su veliki broj ljudi u svetu svedoci da su bar jednom za života imali vizije. Znači, ne radi se o zaključcima več je reč o nečemu što je neko video neki događaj ispred oči ili putem misli da mu je neko (nešto) reklo, ili osetio u srcu, duši da će se negde ili nekome nešto i negde dogoditi. Da postoje vidoviti ljudi, priznaju i hrišćanske Crkve, samo što Crkveno obraloženje je da se radi o palim Anđelima koji govore čoveku, i nema nikakve veze sa Bogom i Božjim Anđelima. Ova tvdnja za vidovnjake nije tačna jer mi dobro znamo istinu, čak mnogo bolje od onih koji žele da pobiju istinu. Ali ako istinu pogledamo u oči, i sveštenici imaju vizije samo što je njima zabranjeno da govore o tome.

Čovek se oduvek pitao o svojoj budućnosti: šta će mu ona doneti, kako će mu biti sutra, da li može uticati na tok budućih događaja... Budućnost donosi sreću, radost, ljubav i uspeh, ali isto tako i nesreću, patnju, mržnju, bol. Ako osoba sazna da određenog dana ne sme da vozi automobil ili putuje avionom, bolje je da odustane od toga. Ma da istinski mali je broj ljudi koji su u mogućnosti da vide stvari i događaje u sadašnjosti, budućnosti i prošlosti. Najpoznatiji vidovnjaci bili su tri mudraca koji su predvideli rođenje kao i mesto rođenja Isusa Krista. Drugi put se desli kada Sv. Jovan Krstitelj najavljivao dolazak Isusa Krista, što je tako bilo. Ova predviđanja nisu se desila putem gledanja u šolju, tumačenja tarot karata, astrologije, numerologije... već uz pomoć vidovnjaka.

Tokom istorije, u brojnim narodima postojala su svedočanstva o osobama koje poseduju sposobnost zavirivanja u prostorno i vremenski udaljene događaje. Grčki istoričar Herodot, 6. vek pr. Kr., opisao je istinitu priču o proročici Pitiji iz Apolonovog svetišta u Delfima. Biograf Flavije Filostrat iz 1. vek, zapisao je viđenje na daljinu, mistika Apolonija iz Tijane koji je boraveći u gradskom vrtu u Efezu na maloazijskoj obali, doživeo viđenje ubistvo rimskog cara Domicijana koji je upravo u tom trenutku bio ubijen u Rim.

Jedan od najpoznatijih vidovnjaka bio je francuski prorok Nostradamus (1503.-1566.) koji je svoja zapažanja o budućnosti zapisao u delu Centurije. Zastupnici verovanja u vidovitost kažu da je tačno predvidio brojne događaje, pa i vlastitu smrt koja se dogodila 1. jula 1566. godine. Godine 1756. švedski znanstvenik i mistik Emanuel Swedenborg (1688.-1772.) boraveći u Gothenburgu, doživio viziju rušilačkog požara u Stockholmu.

Postoje ljudi koji za života bar jednom nešto predvide. Postoje ljudi koji tokom života više puta nešto predvide. Postoje ljudi koji mogu u jednom mesecu ili sedmici više puta da nešto predvide, ali postoje ljudi koji u toku dana mogu više puta, sebi ili nekome da nešto predvide, i za ovakve ljude koji mogu više puta u toku dana da nešto predvide kaže se da su vidoviti. Bili kako bilo ovo je jasan dokaz da vidovnjaci postoje, odnosno da Bog nije prestao da govori čoveku.

Svi vidovnjaci nemaju istu moć i zadatak. Osoba koja je vidovita može vrlo lako da ostvari kontakt sa duhovnim bićima iz sfera viših frekvencija poput anđela. Na taj način može njihove poruke da prenese drugim osobama ili pak da im pomogne da sami ostvare jedan takav kontakt. Međutim ne postoji vidovnjak koji može sve jer svaki vidovnjak ima svoj zadatak i svog anđela koji mu pomaže.

Da bi ste me lakše razumeli, ja ću navesti nekoliko primera. Postoje vidovnjaci koji mogu da čitaju samo misli, ma da ovo više liči na telepatiju a manje na vidovnjaštvo. Postoje vidovnjaci koji mogu da otkriju sve o čoveku samo putem ličnih podataka. Postoji vidovnjaci koji mogu čitati zatvorene knjige ili pronaći, prepoznati predmete, stvari u zatvorenoj kutiji, prostoriji. Postoje vidovnjaci kada u snu, u budnom stanju ili u delimičnom transu prima razne informacije na daljinu u obliku slika, filma i simbola, ili vidi razne događaje i ljude, kontaktira sa svecima. Postoje vidovnjaci koji imaju neograničen pristup dušama, razgovor sa umrlim osobama...

Bili kako bilo, vidovitost je dar Boga. Dar koji se nemože odbiti, pokloniti kao ni prodati ili preprodati. Dar vidovitosti može da se upotrebi na više načina ali važno je da to bude za opštu dobrobit čovešanstva. Svaka zloupotreba Božjeg dara je veliki greh, greh iz koga se rađa proklestvo za devet kolena unapred.

Da, vidovnjaci istinski postoje, možemo videti gledajući u blisku prošlost. Ako počnemo od najveće vidovnjakinje sadašnosti poznatija kao "BABA VANGA" njena predviđenja i ostvarenja, shvatićemo da vidovnjaci postoje. Ako pogledamo proročanstva oca Tadeja (Monah) koji je takođe mnogo toga predvideo, a na kraju ostvarilo, shvatićemo da vidovnjaci istinski postoji. Ako pogledamo braću Tarabić čije se vizije i danas ostvaruju... ili ako se vratimo unazad, u doba pre hrista, kada su proroci najavili Hristov dolazak, što se na kraju desilo, možemo shvatiti da vidovnjaci istinski postoje. Znači, Bog od postanka čoveka pa do danas stalno kroz određene ljude govori čoveku. Tako je bilo, tako je sada i tako će i biti.